Pisco Sour

Jest. Peruanski pisco destilira se na jačinu, ne odležava i ništa mu se ne dodaje, pa drži oštar karakter grožđa oko kojeg je piće građeno. Čileanski pisco često miruje u drvu i zna biti mekši i slađi. Oba daju dobra pića; samo jedan daje ovo.

Quebranta je radni konj i daje suši, zemljastiji rezultat. Aromatične sorte, među njima Italia i Torontel, mirišu na jasmin i koštičavo voće i daju razmetljivije piće. Acholado miješa obje vrste i najsigurnija je pojedinačna boca za imati.

Angostura, tri ili četiri kapi, i nisu ukras. Začin dobiješ u nos prije nego što tekućina stigne do usta, što mijenja kako se cijelo piće čita. Provuci čačkalicu kroz njih za uzorak ako želiš; aroma radi u oba slučaja.

Rizik je malen uz svježa, hlađena jaja, a kiselost limete pomaže. Ako ti je draže ne riskirati, pasterizirani bjelanjci iz tetrapaka pjene se gotovo jednako dobro. Što god uzmeš, razbij ga prvo u zasebnu čašu da te loše jaje ne stoji cijelo piće.

Peruanski recepti traže limón sutil, malu oštru limetu mnogo bližu key limeti nego debelokorim perzijskim koje se prodaju u većini dućana. Ako su tvoje one velike, očekuj tuplji rezultat i kušaj prije nego što uliješ punu mjeru sirupa.

Klasični recept za koktel Pisco Sour traži: 60 ml (2 oz) pisco, 22 ml (0.75 oz) svježi sok limete, 22 ml (0.75 oz) šećerni sirup, 1 bjelanjak bjelanjak, 3 dasha Angosture, po vrhu Angostura bitter. To su mjere za jedno piće — recept iznad prikazuje ih i u oz te ih preračunava za 2–4 pića.

Standardno pripremljen koktel Pisco Sour ima oko 24% ABV, prije nego što ga otapanje leda dodatno ublaži. To je piće sa žesticom u prvom planu — bliže Martiniju nego pivu, pa ga pijuckaj polako.