John Collins

Bourbon daje vaniliju i kukuruznu slatkoću koje lijepo stoje uz šećer. Raženi je suši i papreniji i daje oštrije piće, koje odgovara onima kojima je standardni sastav malo premekan. Kako god, drži se 40 do 45 posto. Bottled-in-bond viski bolje preživi gaziranu.

Zadnja, i nikad u shaker. Protresi viski, limun i sirup s ledom, procijedi u visoku čašu preko svježih kocaka, pa gaziranu ulij niz unutarnju stijenku. Jedno polagano miješanje barskom žličicom dovoljno je da se sjedini bez izbijanja mjehurića.

Hladnoća i tlak drže gaziranost, pa kreni s gaziranom ravno iz hladnjaka i čašom punom leda umjesto tri kocke koje plutaju. Mala boca koju svježe otvoriš bolja je od zadnje trećine dvolitrene. Preskoči štapić za miješanje, koji plin izbija brzo.

Danas žestica. Tom Collins koristi gin, ovaj američki viski, a sve ostalo ostaje na mjestu. Povijesno su imena više puta zamijenila mjesta, a izvori iz devetnaestog stoljeća ne slažu se međusobno. Naručuješ li u baru, izgovori žesticu naglas i preskoči raspravu.

Ne mnogo, osim ako nije dobra. Jarkocrvena maraskino višnja iz staklenke ostavi šećerni sirup na dnu čaše i ima okus arome badema. Tamna Luxardo ili Amarena doista nešto doda dok stoji. Inače je izostavi i zadrži plošku limuna.

Klasični recept za koktel John Collins traži: 45 ml (1.5 oz) bourbon, 22 ml (0.75 oz) svježi sok limuna, 15 ml (0.5 oz) šećerni sirup, 60 ml (2 oz) gazirana voda. To su mjere za jedno piće — recept iznad prikazuje ih i u oz te ih preračunava za 2–4 pića.

Standardno pripremljen koktel John Collins ima oko 14% ABV, prije nego što ga otapanje leda dodatno ublaži. To je otprilike jačina čaše vina.