Doctor Funk

Starije verzije nose kap i to je najstariji dio recepta, stariji od ruma. Bez njega imaš pristojan highball s rumom. S četvrtinom žličice umiješanom ili s ispiranjem čaše dobiješ anisov rub koji je piću izgradio reputaciju. Pernod ili Herbsaint ako ti se absint čini prevelikom obvezom.

Gazirana ide zadnja i dobiva jedno nježno podizanje barskom žličicom, ništa više. Miješanje kao da je koktel izbaci plin u nekoliko sekundi. Prethodno ohladi i gaziranu i čašu, jer se mjehurići daleko bolje drže u nečemu što je već hladno.

Ne, ali težina pomaže. Demerara donosi zagorjeli šećer, a jamajčanski estere i funk, i oba bolje prežive susret s gaziranom od mekog ruma španjolskog stila, koji obično nestane čim mu odozgo dodaš 60 ml gazirane vode.

Zato što je to highball u tiki odjeći. Nema orgeata, nema falernuma i nema sloga rumova koje treba emulgirati, samo žestica, citrus, sirup i gazirana, a to je struktura Collinsa. Tresenje bi te koštalo samo mjehurića. Čaša je ovdje posuda za miješanje, i to je cijeli razlog zašto ovo traje trideset sekundi.

Klasični recept za koktel Doctor Funk traži: 60 ml (2 oz) tamni rum, 15 ml (0.5 oz) svježi sok limete, 8 ml (0.25 oz) grenadina, 1 dash absinta apsint, 60 ml (2 oz) gazirana voda. To su mjere za jedno piće — recept iznad prikazuje ih i u oz te ih preračunava za 2–4 pića.

Standardno pripremljen koktel Doctor Funk ima oko 17% ABV, prije nego što ga otapanje leda dodatno ublaži. To je otprilike jačina čaše vina.

Koktel Doctor Funk poslužuje se u čaši: visoka (highball) čaša. Napuni je svježim kockama leda.